Zašto Budimpešta mora da traje tri dana

Ako se za Beograd može reći da je najružniji grad na najlepšem mestu onda se za Budimpeštu može reci da je najlepsi grad na najružnijem mestu…

 

U ovom delu godine put do Budimpeste je  beskrajno žut od uljane repice koju Madjari koriste za biodizel jer su energetski potpuno zavisni od ruskog gasa i nafte. Na ulasku smo zalutali i zahvaljujući tome upali u predgradja iz kojih Rusi kao da nisu ni otišli. Blokovi zgrada socijalističkog šmeka sa parkiranim automobilima starijih verzija škode,lade. Ali zato se posle ovakvih prizora Budimpešta čini još lepšom.

 

Istorija kaže da su ovde prvi bili Kelti pa Rimljani. U tom trenutku u Egiptu vlada Kleopatra koja je slomila srca tri najvažnija rimljanina, Cezara, Marka Antonija i Oktavijana. Smatralo se da njena zavodnička moć potiče i od nepoznate okamenjene smole koju su ugradjivali u njen fascinantni nakit. Sve Rimske dame želele su da imaju takav nakit a onda su Rimljani tu smolu koja se danas zove ćilibar našli na brdima Akvinkuma sadašnja Buda. Počinju da niču brojne radionice a prvi primerci nakita išli su upravo Kleopatri. Kada su došli Turci nastavili su eksplotaciju ćilibara sledećih 150 godina svoje vladavine a grad su zvali Kizil Elma ili jabuka od ćilibara.

Ćilibara više nema a grad dobija ime po bratu hunskog vodje Atile, Buda.

Pešta svoje ime duguje slovenskim plemenima koji su gradili svoje ognjista na toplim izvorima od kamena i zivog kreca koji se na staroslovenskom zovu peste a zitelji pescari u 6-om veku.

Budim i Pešta spojili su se u jedan grad u 19-om veku u vreme vladavine Habsburgovaca kada i nastaju najlepse gradjevine ovog grada po kojima je dobila epitet kraljica Dunava ili Pariz istocne Evrope. Posle pada Austrougarske imperije, Prvog i Drugog svetskog rata tokom kojih se zemlja mahom našla na pogrešnoj strani, preko Hladnog rata pod vlašću komunističkog Sovjetskog saveza, pa sve do raskida sa prošlošću i ulaska u Evropsku uniju, Mađarska i njen glavni grad bili su poprište mnogih istorijskih događaja.

 

I hotel je bio u duhu prohujalih vremena, kupatilo dovoljno veliko, šta vise da se pozeli.

 

Jedna od stvari koju sigurno treba uraditi u Budimpešti je i probati domaću kuhinju, Pošto Budimpešta leži na Dunavu logican izbor je bio riblji paprikaš.

Sa kelnerom smo se super sprazumevali, počeli su svi da govore Engleski, jedino se začudio kada smo umesto testenina sa sirom rekli da donese hleb jer je bio postan dan.

Inače da bi se obišlo sve što turistički vodiči nalažu potrebno je vreme i kretanje podeliti na tri dela. Jedan deo je Buda, jedan deo je Pešta a jedan deo je Andraši bulevar sa Trgom heroja. Sve što horde turista  obilaze potrudili smo se da vidimo i mi. Slikali se i gurali sa ostalim turistima, upadali jedni drugima u kadar. Slika ja i spomenik nemoguće bez nečijh ledja, nosa, kose u kadru. Ali znamenitosti Budimpešte su toliko lepe da dodaci ne mogu da pokvare sliku.

Znamenitosti Budimpešte

 

Budimski dvorac

Najstariji delovi Budimskog dvorca potiču još iz 1265 god. i predstavlja zvanični dvorski kompleks madjarskih kraljeva. Tokom opsade Budimpešte 1945 god. Tu se nalazio štab Nemačke što ga je i sačuvalo možda od većih razaranja za razliku od prelepih mostova koje su Nemci bez pardona srušili.

 

Na Budimski dvorac penjete se žicarom a gore vas čekaju još i Matijaševa crkva koja je najstarija gradjevina u Budimu podignuta u 13 veku kao Crkva Naše Gospe. Tokom vremena bila je oštećena i za njenu obnovu zaslužan je kralj Matija Korvin pa je po njemu i dobila ime. Za vreme turske okupacije crkva je bila pretvorena u džamiju, tokom Drugog svetskog rata bila je pretvorena u kuhinju a komunisti su je pretvorili u štalu. Svoj današnji izgled dobila je povodom proslave hiljadugodišnjice Madjara.

 

Inače kralj Matija Korvin je bio sin čuvenog Janoša Hunjadija koji je u srpskoj istoriji poznat kao Sibinjanin Janko. Bio je veoma obrazovan, govorio je nekoliko jezika, strog ali pravedan. Za njega je vezana jedna anegdota, naime kralj je veoma često imao običaj da se presvuče u obično odelo i da tako šeta medju ljudima. Kada je ušao u jednu krčmu izbacili su ga rekavši mu da on nema para za njihovo vino. Ljutit kralj se sutradan vratio sa svojom pratnjom, tražio bure vina i umočio u njega odelo, uz reči:Evo neka moje odelo pije vino kada već ja nemam novca. Krčmari su bili postidjeni. Inače Corvus na latinskom znači gavran koji se nalazi i na grbu ovog vladara.

 

Na trgu ispred crkve se nalazi i Stub kuge, čest spomenik u evropskim gradovima nastao u znak sećanja na pomrle od kuge koja je harala u to doba..

 

Zatim Ribarska tvrdjava sa svojih sedam belih tornjeva koji predstavljaju sedam plemena koja su osnovala madjarsku državu i naciju.

 

Kompleks kakav danas vidimo je izgradjen 1902 godine kao dodatak crkvi Matije Korvina. Medjutim ostala je i dalje navika da se tu trguje sa ribom pa su se gradske vlasti dosetile da na tom mestu podignu spomenik svetom kralju Ištvanu kako bi ljude naterali da se premeste na drugo mesto. Strategija je bila uspešna i sada je ceo plato pravi biser Bude.

Sveti kralj Ištvan bio je veoma važan jer je u njegovo doba završeno pokrštavanje i konačno prihvatanje hrišćanstva kod Madjara. Katoličkoj crkvi je dodelio ogromne posede i zbog odanosti hrišćanstvu i papi proglašen je svecem. Kada su 50 god posle njegove smrti 1038 otvorili kovčeg nadjena je potpuno očuvana desna šaka koja je uklonjena iz grobnice da bi bila čuvana u Bazilici. Medjutim relikvija je bila ukradena, dugo se nije znalo gde je, da bi je tek kraljica Marija Terezija otkupila od nekih fratara iz Dubrovnika i vratila je  u Budimpeštu. Relikvija se sada nalazi u bazilici Svetog Ištvana Stepana i svake godine u leto relikviju izose u svečanoj procesiji.

Sa tog platoa pruža se i pogled od milion dolara na najpoznatiju gradjevinu zaštitni znak Budimpešte zgradu Parlamenta. Ta neogotska lepotica je treći po veličini parlament u svetu a drugi u Evropi, često ga porede sa Britanskim jer jako lice.

 

Parlament je otvoren 1896 na hiljadugodišnjicu naseljavanja Madjara na to područje a završen je tek osam godina kasnije nakon gradnje duge 20 godina. Medjutim tu nije kraj jer se ubrzo pokazalo da je tokom gradnje izabrana pogrešna vrsta kamena koja je neotporna na atmosferske prilike pa se pristupilo rekonstrukciji koja traje i do današnjih dana.

 

Ni unutrašnjost parlamenta ne zaostaje sa svojim čuvenim zlatnim stepeništem, bogatim vitražima i freskama. Unutra se nalaze i najstarija ugarska kruna i mač kao i prikazi svih madjarskih vladara.

 

Kao kontrast ovoj lepoti u neposrednoj blizini na obali reke nalazi se veoma potresan Spomenik Jevrejima koje su madjarski fašisti na tom mestu streljali i bacili u Dunav. Spomenik predstvalja 60 pari  iznošenih muških, ženskih i dečijih cipela radjenih po uzoru iz 1940 god. pored kojih gore sveće. Iako je veoma diskretan i rekao bih stidljivo obeležen veoma je potresan i govori više od reči..

 

Blizu Parlamenta nalazi se Margitin most. Koji povezuje Budim, Peštu i jedno ostrvo između, Margitino ostrvo. Zelena oaza na sredini Dunava  predstavlja mesto za rekreaciju i opuštanje. Legenda kaže da kada su Mongoli sredinom 13 veka napali kraljevstvo kralj Bela IV je molio bogu za pobedu nad njima nudio je ono što mu je najmilije, svoju ćerku Margitu.  Kako je kralj Bela IV izvojevao pobedu, tako se princeza Margita zamonašila i posvetila bogu u manastiru  čiji se ostaci još uvek mogu videti na ostrvu. Ovde ima svega parkova, banja, restorana, itd.

 

Budimpešta se diči sa još jednom važnom gradjevinom. To je Velika Sinagoga sagradjena u 19 veku u mavarsko-vizantijskom stilu pa turistima na prvi pogled lići na džamiju.

 

Za vreme Drugog svetskog rata Jevreji koje nacisti nisu deportovali u konc logore držani su u Sinagogi i izgladnjivani do smrti. O tom pogromu svedoči i nekoliko masovnih grobnica u dvorištu Sinagoge kao i skulptura Drvo života u obliku žalosne vrbe sa listićima na kojima su ispisana imena nastradalih Jevreja tokom Drugog svetskog rata.

 

U samom centru grada dominira Sent Ištvan Bazilika koja može da primi 8000 vernika i najveća je crkva u gradu. Gradjena je skoro 50 godina zbog toga što je glavni ahitekta toliko ostario  da je napravio pogrešne proračune što je dovelo do obrušavanja i konačno  je završena 1905 godine Najvece zvono ima 9 tona. U njenoj unutrašnjosti se čuva najveća madjarska relikvija-desna ruka prvog madjarskog kralja Stjepana. Nije prilagodjena za invalide a liftom koji se nalazi na medjuspratu se može popeti do vrha kupole.

 

Iako je bazilika ostala nedostupna za posetu u njenoj blizini nalazi se veliki točak sa providnim kabinama iz kojih puca pogled na Budimpeštu.

 

Prvo je izgledalo da zbog uskih vrata i dva pojedinačna stepenika nemam šta da trazim ali ko pita ne skita pojavio se čovek kome ništa nije problem, pojavila se i kabina sa oznakom za invalide i eto mene u vazduhu sa spektakularnim pogledom.

Mostovi

I malo o mostovima koji su nezaobilazni deo Budimpešte. Najlepši je svakako Lančani most. Lančani most je prvi stalni kameni most koji povezuje Peštu i Budim. Začetnik ideje je grof Ištvan koji zbog jake zime nije mogao da predje Dunav i ode na sahranu ocu u Beč. Pošto je kasnio na sahranu čitavih sedam dana obećao je da će sagraditi stalni most bez obzira na cenu.

Neke druge verzije kažu da je imao ljubavnicu sa druge strane …

Šta god da je razlog radovi su počeli 22 godine kasnije a trajali su 7. Pred kraj Drugog svetskog rata nemačka vojska koja je u povlačenju, da bi sprečila napredovanje Crvene armije, digla u vazduh sve mostove u Budimpešti pa medju njima i Lančani most. Posle rata most od koga su ostali samo stubovi ponovo je obnovljen.

 

Statue četiri lava čuvaju most sa svake strane.

Legenda kaže da se skulptor godinama spremao za njih. Toliko je bio ponosan da je javno govorio da ako neko nadje grešku on će skočiti sa mosta. Neki mali dečak je jednog dana zapitao svog oca gde su lavovima jezici. To je stiglo do skulptora koji je navodno skočio sa mosta i ostao upamćen kao prvi samoubica. Ovo je naravno legenda jer lavovi imaju jezike ako ih pogledate iz pravog ugla pošto se nalaze sakriveni iza zuba. Kuriozitet iz naših dana je da je mađarski kaskader pilot Péter Besenzei proleteo ispod mosta gde je razmak samo 8 metara sa glavom nadole i postavio novi standard u trkama Red Bull.

 

Elizabetin most (Erszbet bridge)

Najlepši dekorativni viseći most podignut  u čast Austro-Ugarske kraljice Elizabete, žene Franje Josipa I je otvoren 1903. godine. Bio je posvećen jedinoj austro-ugarskoj vladarki koja je bila poštovana i voljena od strane madjarskog naroda. Naklonost je bila uzajamna, Elizabeta je često boravila u Budimpešti a perfektno je govorila i madjarski jezik. Nažalost, zajedno sa mnogim drugim mostovima, i ovaj je bio dignut u vazduh od strane nemačkih vojnika na kraju Drugog svetskog rata.

Elizabetin most je jedini most na Dunavu u Budimpešti, koji nije obnovljen u svom prvobitnom obliku nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu. Današnji most je izgradjen  60-tih godina XX-og veka. Most je sagradjen na postojećim stubovima kao viseći jer tadašnja vlada nije mogla da finansira drugačije rešenje.

 

Most Slobode

Zeleni most je dugo nosio naziv po caru Francu Jozefu, koji je ovaj most pustio u saobraćaj. Most je podignut isto krajem XIX veka, a kako  priča kaže, lično je car ukucao poslednji srebrni ekser u konstrukciju. Kao i svi drugi most je srušen prilikom nemačkog povlačenja krajem 1945. Nakon rata bio je prvi most koji je obnovljen pod novim imenom Most slobode.

 

Gelertovo brdo (Gellért hegy)

Brdo Gelert je jos jedno od prepoznatljivih obeležja Budimpešte. Dobilo je ime po svešteniku iz Palestine koga je kralj Stefan Ištvan doveo da pokrsti paganske Madjare u hrišćanstvo. Pošto je suviše ozbiljno shvatio svoj posao koristio je neke surove tehnike koje su mu Madjari dobro zapamtili tako da kada je kralj Ištvan umro, sveštenika su  stavili u bure i bacili niz brdo. Na mestu njegove pogibije nalazi se ovaj monumentalni spomenik sa najlepšim pogledom na grad. Može se reći da je sveštenik ipak imao poslednju reč jer kad god podignete pogled on je neizbežan.

 

Andrašijev bulevar

Andrašijev bulevar je najlepši bulevar u Budimpešti. Dobio je ime po bivsem predsedniku vlade koji je želeo izmedju ostalog da bulevar podseća na Champ Elysses u Parizu.

 

Bulevar odiše eklektičnom atmosferom sa pomalo oronulim fasadama i skrivenim pasažima, dvorištima i fontanama. Tu se nalazi puno pozorišta od kojih jedno i Srpsko pozorište Joakim Vujić pa se može reći da je ovo njihov Brodvej. Pošto je tu smeštena i diplomatska četvrt nazivan je i Bulevar palata. Prava zanimljivost se ipak nalazi ispod zemlje gde se nalazi prva podzemna železnica u kontinentalnoj Evropi koja je preteča današnjeg metroa koji iako star 125 god i danas služi svojoj svrsi. Nezvanično najlepša zgrada u bulevaru je zgrada državne opere čiju izgradnju je naručio car Franja Josif. Priča se da je careva želja da opera bude manja od one u Becu. Medjutim kada je gradnja bila završena i car video velelepno zdanje bilo mu je žao što nije naglasio da treba da bude i manje lepa.

Trg heroja

 

Sagradjen  je u čast proslave 1000 godina od dolaska madjarskih plemena u ovo područije pod vodjstvom Arpada prvog kneza čiji se kip nalazi zajedno sa ostalih šest koji predstavljaju vodje ostalih madjarskih plemena. Statue na vrhu spomenika simbolizuju rat, mir, dobročinstvo, rad, znanje i slavu. U centralnom delu spomenika dominira korintski stub na čijem vrhu se nalazi arhanđel Gavrilo, koji u jednoj ruci nosi mađarsku krunu a u drugoj nosi krst – simbol jedinstva mađarske vlasti i crkve.

 

Sa desne strane od Trga heroja nalazi se jedan od omiljenih parkova u Budimpešti, Varosliget.

Tu se nalaze: prelep zoološki vrt, hala za koncerte,  kao i banja Sečenji koja nije disabled frendly ali ima drugih koje vredi posetiti.

 

Vajdahunjad dvorac

Vajdahunjad dvorac prvobitno je naparavljen od drveta i kartona i trebao je posetiocima izložbe 1896 da dočara bogatu tradiciju madjarske arhitekture.

Centralna pijaca

Posle ovoliko kulture valja se okrepiti i put vas neizostavno vodi na Centralnu gradsku pijacu na trgu Fovam.

 

Tamo je svraćao i moj hedonistički junak iz Bizzare food-a sa Travel channel-a pa sam morao i ja. Nisam siguran da su i drugi turisti zbog istog bili tamo ali znam samo da je bila strašna gužva.

 

U donjem nivou pijaca kao i svaka druga, voće povrće i kobasice za poneti. Gore su štandovi sa tipičnom madarskom hranom i  još većom gužvom. Ima gore i suvenira koje toplo preporučujem da pazarite ovde jer su u ulici Vaci preskupi a isti. Od specijaliteta koje sam probao ali i podelio sa ostalim članovima porodice bili su langoši koji su isti kao naše mekike sa raznim prelivima, zatim kolbice u kornetu od testa, paprikaš i kobasice sa kiselim kupusom. Mogu da kažem da je sve ukusno ali ništa spektakularno jer su nam kuhinje jako slične i ovo je za nas već vidjeno.

 

Da je manja gužva sve može da se završi i obidje za najviše sat vremena, medjutim ogromna gužva prosto kvari užitak. Ipak srećan sam što je tržnica imala lift pa sam mogao da učestvujem u ovom dogadjaju.

 

Hospital in the rock(Bolnica u pećini)

Hospital in the rock je podzemni bunker koji je više puta menjao namenu a najvećim delom je bio bolnica.

 

Nalazi se sa druge stranu Budimskog dvorca, može se do njega i divnim panoramskim liftom koji baš tada nije radio. Ipak to me nije sprečilo da vidim 80%  postavke kroz koju nas vodi ljubazni vodič.

Ostale zanimljivosti Budimpešte

Budimpešta ima neke od prepoznatljivih tačaka koje nemaju baš nikakvu istorijsku vrednost ali su vremenom postale must see kao što su statua Debelog policajaca koji se smeje i namiguje u isto vreme jer beskrajno voli dve stvari: hranu i žene. U stvari nije mogao da se odluči pa kažu da je dok je jeo u isto vreme je i namigivao ženama i udvarao im se..

Uz obalu Dunava na Peštanskoj strani, nalazi se divno šetalište pod imenom Beogradskog keja na čijem je mestu nekada bila luka. Na tom mestu su se nekad ukrcavali brodovi ka Beogradu i po tome je dobio ime.

Na ovom keju se nalazi skulptura Male sirene koja više liči na dečaka jer za razliku od drugih devojčica onog vremena nikad nije htela da bude princeza. Umesto toga oblačila se u odeću svoga brata i nosila je papirnu krunu gde god da je išla. Želela je da bude Kralj. Smatra se da ako pomilujete njeno koleno donosi  vam sreću.

 

Još jedna karakteristična statua je Anonimus koji ima prilično zlokoban izgled a za njega važi prica da ako pomilujete njegovo pero postace te slavni pisac. Legenda kaže da je ova skulptura  predstavlja beležnika kralja Belle II koji je u istoriji bio zapamćen kao ljubitelj  dobrog pića nego kao vladar, tako da mnogi smatraju da  se beležnik pitao za sve važne stvari u državi. Pošto je bilo neprilično podizati spomenik jednom beležniku a ne kralju  statua se samo zove Anonimus.

 

Park Sećanja

Ove skulpture (Mala Silrena Anonimus,… itd.) su nastale nakon rušenja komunizma u Madjarskoj kada su sa gradskih ulica uklonjeni svi spomenici narodnim herojima i komunističkim vodjama onog vremena. Kako im grad ne bi izgledao prazno angažovali su mlade umetnike da naprave statue bez ikakve političke konotacije a stare biste su prenete na periferiju grada gde je formiran Park sećanja koji predstavlja još jedno od obaveznih turističkih znamenitosti.

 

Blizu Elizabetinog mosta nalazi se još jedno must see mesto, poslastičarnica Zerbo.

 

Osnovana je 1870 god. I dobila je ime po Emil Zerbo-u rodjeni švajcarac koji se na nagovor budimpeštanskog poslastičara Henrika Kuglera obreo u Budimpešti gde je stvorio svoje poznate delicije. Posle Emilove smrti posao vodi njegova žena, zatim je poslastičarnica bila u državnom vlasništvu da bi joj izvesni nemački biznismen vratio današnji sjaj. Pravo je uživanje kada sa komadom zerbo kocke upijete i deo istorije koje je Budimpešta puna.

 

Zaključak

U Budimpeštu se mora doći bar jednom iako starosedeoci kažu da to nije više onaj grad gde se jeo slow food u ritmu Dunava.

Medjutim ono što je 19 vek ostavio Budimpešti toliko je monumentalno i lepo da prevazilazi sve ono što se vezuje za pojam masovnog turizma.

 

Putovao i uživao Marko Veličković.

7 thoughts on “Zašto Budimpešta mora da traje tri dana

  1. Next time.. obidji Citadelu, grandiozan spomenik Slobode na Gelert brdu, Tropikarijum (uzivaces dodatno), vecernja plovidba Dunavom i naravno Sent Andreju.. Malo mestasce sa sedam nasih crkava i velikom istorijom.. jedna od crkava je sva u zlatu (zabranjeno slikanje).. osecaj kao da si u Versaju. Neponovljivo!

    1. Dragi Marko u baziliku sv. Ištvana je moguće ući kolicima, samo je potrebno da pronađeš obezbeđenje koje te uvodi na bočni ulaz, rampa i lift. (Mi bili). Da li je hotel, čiju si sliku stavio imao adekvatni prilaz tuš kabini? Ako jeste, kako se hotel zove? Veliki pozdrav Mirjana

      1. Hvala na informaciji! Voleo bih da sam to znao ranije. Hotel se zvao Golden Rose, imao sam veliku sobu sa prostranim kupatilom. Kada sam ja bio pre tri godine bila je rupa na podu i tuš.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *