I mi Hajd park za trku imamo

Šta ću ja u Moroviću kad nisam ni pecaroš ni lovac… Saznaćete kasnije…

Morović je naselje u Sremu, sa 300 kuca razbacanih oko dve reke Bosut-a i Studve koje u samom centru sela prave veliko ušće. Zovu ga još i sremačka Venecija. Do njega vodi  drvored topola koji leti pravi lep hlad.

“Morović ima pet mostova, od toga dva u samom centru, sa romantičnim nazivima: most Ljubavi i most Uzdisaja. Čelične konstrukcije mostova u centru sela su izlivene u Pešti i postavljene 1900. i 1902. Godine.”

 

Morović je smešten u oazu od preko 22.000 hektara guste hrastove šume bogate jelenima, srnama i divljim svinjama. Takodje je pravi je raj za pecaroše, ljubitelje šarana, štuke, babuške.

 

 

Ima neverovatan geografski polozaj jer se nalazi u blizini vaznih puteva.

Morovićani su u šume nekada puštali i do 30.000 svinja Bile su to „crne lase“, nastale ukrštanjem sremske svinje i bele mangulice Paora je bilo malo jer se do hleba i novca moglo stići brže nego da se čeka da dozru pšenica i kukuruz.

Morović je veoma staro naselje.Otkriće rimskog groblja to potvrdjuje. Legenda kaže da je Morović dobio ime po staroj porodici Morović koja je vladala ovim prostorima u 13 veku.. Nakon izumiranja porodice Morović ugarski kralj Matija Korvin je ove krajeve poklonio svom sinu a od tada pa nadalje vlast u Moroviću postaje promeljiva kategorija.

Morović su nazivali i štit Slavonije jer su se tu vodile teške bitke sa Turskom. Postojala je i tvrdjava koja je sa svih strana bila opkoljena kanalima dok je tok reke bio promenjen ljudskim delovanjem.

Karlovačkim mirom iz 1699. godine Morović je pripao Austriji i postao pogranično mesto sa kapetanijom. Uticaj i značaj Morovića pod austro-ugarskom vlašću sve više slabi.
U drugom svetskom ratu u selu vlast preuzimaju ustaše.
Na samom ulazu u selo nalazi se najstarija, katolička crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, iz 12. veka, koja i danas stoji s leve strane puta, na ulazu u selo.

O crkvi postoje najmanje tri legende. Po jednoj, podigla ju je Marija Terezija,naredila da se prokopa tunel kroz koji je mogao da je posećuje ljubavnik. Kraljicu Habsburške Monarhije je, naime, pratio glas o sklonosti ljubavnim aferama, pa se čak govorkalo da su neka od njeno šesnaestoro dece plod ljubavnih pustolovina s mladim krajišnicima.Legenda kaze da je kraljica želela da mladog ponosnog ljubavnika pokori pa je naredila da se na crkvi u kojoj su se nalazili postave tako mala vrata da svako ko hoće da udje mora da se sagne. Medjutim mladi ljubavnik je bio i domišljat te je rešio da u crkvu udje ali okrenut ledjima Ne zna se kako je završio ali legenda je ostala.

Po drugoj legendi postoji mogućnost da je u crkvi sahranjen Metodije brat Ćirilov. Ćirilo je sahranjen u Rimu a za Metodija ne postoje relevantni podaci.

Po trecoj legendi, crkvu je podigla despotica Jelena nakon što je njen muž Stevan Štiljanović pošao u rat. Kao revna katolkinja, želela je da od Bogorodice izmoli njegov srećan povratak.

Kako god bilo, mnogo elemenata doprinosi njenoj mističnosti. Ispod nje  se sasvim sigurno nalazi mnogo kripti, skrivenih prostorija i laguma koje tek treba otkriti.

Malo izvan sela se nalazi VU Morović.

Dve vile, Srna i Košuta, i pet drvenih bungalova izgrađene su za predsednika SFRJ Josipa Broza Tita, sa idejom da se ovde oporavi posle operacije u Ljubljani 1980 god.

Vila „Srna“ ekspresno izgrađena za vreme Titove bolesti 1979-80, opremljena je čak i liftom, kažu, zbog maršalove amputirane noge. Čitav enterijer je u hrastovom duborezu, , a u vili se nalaze dva apartmana, bilijar sala i kuhinja opremljena kao u najboljim hotelima tu je i mermerna kada veća od kupatila u mnogim beogradskim stanovima.

Tito je voleo da dođe u Morović, a po anegdoti isključivi je „krivac“ za formiranje lovišta. Navodno, kada je prvi put došao, umesto divlje, ubio je svinju iz jednog od obližnjih tovilišta. Bio je toliko ljut da je odmah naredio da se tovilišta premeste, a šuma ogradi za lovište.

Osim rezidencijalne vile „Srna“, kompleks čine i hotel otvorenog tipa – vila „Košuta“ i pet četvorokrevetnih bungalova. U hotelskom restoranu, čiji šank krasi preparirani bengalski tigar, trofej s nekog od Titovih putovanja po Africi,

Ne znam da li je rampa pravljena za Tita ali u svakom slučaju sve pohvale.

U Morović je, kažu, najbolje doći u septembru kada sve ječi od rike jelena

Uputsvo za upotrebu Morovića:

  • Iskljuciti mobilni telefon
  • Poneti loptu, badmington, frizbi
  • Poneti ćebe
  • Pojesti lovački ručak
  • Podetinjiti

Sve u svemu, političari su znali da izaberu kad su osnovali Morović a ja sam se mnogo lepo proveo.

Putovao i uživao, Marko Veličković

 

2 thoughts on “I mi Hajd park za trku imamo”

  1. Moj rodni kraj.. sremica. 🙂 Elem, Morovic je predivan, kroz njega proticu TRI reke: Bosut, Studva i Brek-reka povratnica, Ali uvek se spominje Sava u koju se uliva Bosut. Zanimljivost..za Bosut su stari rimljani govorili da u svom carstvu imaju reku koja do podne tece na jednu stranu, a od podneva na drugu. Predivno si opisao sve, VU Morovic je jedno od omiljenih izletista sidjana, ali verovali ili ne, i beogradjana. Steta je samo sto si bio tako blizu, a nisi obisao etno salas “Gagijevo sedlo” u Morovicu ili spomen obelezje “Sremski front”, koji je bukvalno pored VU Morovic (sa druge strane autoputa). Mozes da ga obidjes kolicima, sve je ravno i lepo uredjeno. U Sidu imas spomen kucu I galeriju Save Sumanovica, muzej naivne umetnosti “Ilijanum”, kao i rimski sarkofag.. jer imamo nekoliko veoma znacajnih arheoloska lokaliteta, rimsko doba, cak i iz vremena neolita.. Gradina, tvrdjava Berkasovo, Nekropola I Dolina slemova (zlatni rimski slemovi su izlozeni u Muzeju Vojvodinu u NS). Mnogo manastira je u blizini, moja preporuka je Privina Glava u istoimenom selu, u narodu poznat kao Sremski Hilandar. Mnogo je jezera, sta reci sem.. Divan kraj! 🙂

    1. Hvala! Upravo su mi ovakve informacije potrebne kada se spremam za izlet. Pošto se sporo krećem nekad ne mogu da stignem sve da vidim u jedan dan, za Morović i okolinu sam u startu znao da moram da se vratim ponovo jer je mnogo lepo.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *