Ovo mesto se nalazi na 37 km od Beograda a od ostalih gradova možete izračunati ovde. Otprilike je na pola sata od našeg glavnog grada tako da predstavlja odličnu destinaciju za jednodnevni izlet kolima…
Do šume voze i autobusi koji kreću sa Bežanijske kose…
Gde se nalazi Bojčinska šuma?
Bojčinska šuma se nalazi u mestu Progar i pripada beogradskoj opštini Surčin.
Šta možete da radite u Bojčinskoj šumu?
Tamo možete da jašete konje, da se bavite rekreacijom na trim stazi sa preprekama a zatim da sve što ste potrošili nadoknadite u obližnjem restoranu.
E sad, pošto je opšte poznato da sam ja trajno posvadjan sa svim vrstama adrenalinskih izazova, pitaćete se šta sam ja tražio u Bojčinskoj šumi?
Evo šta me je privuklo.
Ja nemam često priliku da se šetam kroz šumu a to mi se baš svidja. Kroz Bojčinsku šumu ide lepa asfaltna staza dužine oko 2km kojoj se moja kolica veoma raduju.
Staza je u debeloj hladovini, mislim da sunce ovde nikad nije dobilo bitku. Zato je šetnja kroz Bojčinsku šumu pravi užitak posebno van vikenda jer nema gužve.
O šumi
Šuma se prostire na površini od 629,51 hektara. Koliko je tu kiseonika!
Proizvode ga 185 vrsta različitih biljaka od kojih je najvišlji hrast lužnjak. Postoji mnogo gljiva koje spadaju u retke vrste. Šuma je 1965 stavljena pod zaštitu države i to joj je spasilo život i omogućilo opstanak brojnim živuljkama koje su ovde našle svoj dom.
Na jednu sam nabasao odmah. Nije mi bilo sve jedno. Nije baš da mogu da odskočim u stranu…
Ja sam se ukočio a ona je baš besno odmarširala u svoju rupu dok sam joj se izvinjavao hiljadu puta.
Šuma je toliko gusta da su je koristili i partizani i lokalno stanovništvo za sakrivanje.
Bojčinsku šumu koristio je za lov i Kralj Aleksandar I Karadjordjević kao i njegov komunistički alter ego posle Drugog svetskog rata jer je šuma bogata zečevima, srndaćima, divljim svinjama.
Ali glavna zvezda Bojčinske šume danas je njeno visočanstvo mangulica.
Ime joj je dao Vuk Karadžić a znaći: „svinja sa dosta masti“. Nemci je zovu ”vunasta svinja” jer je prilično dlakava.
Zašto je mangulica rojaliti medju svinjama?
Zato što se gaji u šumi i jede žirove od čega njeno meso postane jako ukusno i što je najvažnije skoro bez holesterola i legenda kaže ”da onaj ko se prejede mangulice oseća se kao da je jeo ribu.”
Dok se šetate po šumi miris će vas dovesti do njih. Jako su društvene i došle su da nas pozdrave.
Od njih nas je delila samo jedna žica koju bi one lako mogle da predju ali nisu.
Tu je i porodilište za mangulice jer je mangulica veoma požrtvovana mama i agresivno brani svoje mladunče. Možda i zbog toga što se nije mnogo genetski udaljila od svog pretka divlje svinje.
U Sremskoj Mitrovici podignut joj je spomenik a legenda kaže da neveste zarad potomstva uzjašu mangulana i pomaže ga desnom rukom za sina a levom za ćerku. Otada se spomenik prilično izlizao na odredjenim mestima
Bojčinska koleba
Bolje bi bilo da se restoran nalazi na kraju staze onda bi mnogo više ljudi šetalo.
Izgradjen je u sremačkom duhu i treba da dočara svojim enterijerom kako su odgajivači mangulica živeli u hrastovim šumama u ono vreme.
“Koleba”čini sve da vas odvrati od šetnje. Počev od predjela koje se zove “bećarski sendvič” (hleb, mast i aleva paprika) tu je i dudovača, roštilji i pečenja.
U samom lokalu možete kupiti mast i ostale delicije od mangulice što nismo propustili.
Jedino su me razočarali čvarci ali ako već liče na ”ribu”ne bunim se.
Ako preterate kažu da ima i bungalova za prenoćiste.
I na kraju neću vam reći šta je na kraju staze.
Moraćete da se prošetate.
Meni je bilo lepo pogotovu što su mi društvo pravili moji dragi deda i baba. Zajedno imaju 165 godina i izdržali su celu stazu.
Da li ste vi bili u Bojčinskoj šumi?
Da li sam nešto propustio?
Putovao i uživao,
Marko Veličković